IZA NAS JE, NE BI VJEROVALI, JEDAN, JAKO, JAKO..
kišan, tmuran i blatan dan.
Nedjelja, koja nije smjela takva biti.
Woodstock je neponovljiv, ali sjećat ćemo s kiše koja je padala cijela dva dana i blata koje su djeca na svojoj odjeći raznijela po cijelom Zagrebu....

Ovom akcijom uspjeli smo skupiti 28.000 kuna koji su u ponedjeljak prosljeđeni obitelji Panić.

Sigurno se pitate kako smo uspjeli skupiti toliko novaca?

Pa svi koji su bili tamo došli su gladni i žedni i željni poklona.
Na tomboli je prodano preko 200 nagrada, skupljene su i novčane donacije.

Pojelo se:
- preko 70 kila krmića, ćevapa, carskog, kobasica i hrenovki, kruha i oko 6 kila luka.
- 30 litara graha sa suhim mesom i kobasicama

Popilo se:
- 200 litara piva Medvedgrad
- 10 gajbi piva Pan
- 10 gajbi drugog piva
- desetak flaša žestice
- nekoliko paketa sokova i vode

Dragi svi,
ovaj turnir smo sjajno odradili (sve prepreke koje su se našle smo svladali s osmjehom), jako dobro je sve prošlo... dali smo sve od sebe, protiv kiše se nismo mogli boriti, ali zato je sva ekipa bila fantastična!
Presavršena atmosfera je jučer vrvila iz oba šatora, pa čak i u blatu koje je na kraju postalo najbolji frendek svim ljudima :)
Svi ste odradili sve što je trebalo odradit...Sve je uvijek bilo pod kontrolom... Drago mije bilo vidit da su svi klubovi zajedno i međusobno se zabavljaju.

Čitat ćete uskoro još više o svemu.
Ovo što se dogodilo 26. rujna na softball stadionu Mladosti bit će lako opisati, i svi ćemo se rado sjećati neponovljive humanitarne akcije.

Humanitarni turnir Softbolina, 26. rujna 2010.

Na povratku iz Nizozemske u busu održao se prvi organizacijski sastanak radi pokretanja humanitarnog turnira, još se nije ništa konkretno znalo, ali svi su pokazali spremnost za organizaciju. Odmah po povratku održan je 1. službeni sastanak na kojem su definirane glavne stvari: ime turnira Softbolina, datum održavanja 25.9. i podijeljeni su prvi zadaci.
Svi smo krenuli u akciju prikupljanja donatora, sponzora kako bi sakupili sve potrebno za organizaciju turnira. Već u prvom tjednu ostvarili smo odlične rezultate, što nas je motiviralo da radimo i prikupljamo još intenzivnije. Svi su povukli veze, prijatelje, rodbinu kako bi se čim više sakupilo hrane, darova za tomoblu i svih potrebnih sredstava kao što su šatori, agregat itd.
U tijeku pripreme pretinac za poštu nam se punio na dnevnoj bazi s preko 30 mailova, svi su bili uključeni i davali sve od sebe da projekt uspije.

Bližio se dan turnira i uzbuđenje je raslo. U zadnjem tjednu trebalo je logistički sve posložiti – sve u pravo vrijeme na pravom mjestu! Sanja je imala sve konce u rukama, naravno uz veliku pomoć svih, osobito onih iskusnih članova naše ekipe.
Zadnji sastanka održan je u četvrtak pred turnir gdje je dogovoreno sve do najsitnijeg detalja kao što su pitanja tko će donijet dasku i tko će donijet lonac ?.
U petak su postavljeni šatori, koji su bili budno čuvani dvije noći do samog turnira u nedjelju. Subota je cijeli dan bila kišovita, no uspjeli su se odraditi mnogi zadaci.
U nedjelju se rano krenulo s finalim spremanjem, kiša je neumorno padala, ali nije bilo posustajanja. Svi su bili na svojim mjestima i spremni za turnir. Grah i roštilj su bili spremni, tombola spremna za prodaju, razglas postavljen i agregat u funkciji.
Zbog vremena šanse za turnir su bile gotovo nikakve. Odlučeno je da se turnir otkazuje i krenulo se na plan B. Za ekipe koje su bile prijavljene organizirali smo natjecanja u ispijanju piva, turnir u beli, alkotest natjecanje i slično.
Ne smije se zaboraviti i borba u blatu izmedju dviju dama, koje su se jedine hrabro prijavile na to natjecanje.
Kako je vrijeme odmicalo prostor oko šatora se pretvorio u blato do koljena i tulum se pretvorio u pravi Woodstock! Svi smo došli doma uvaljani u blatu od glave do pete!
Ali nitko se nije bunio, dapače sve je to dalo posebnu draž cijelom događaju – ništa se nije moglo ispriječiti našem cilju!
Cilj je ostvaren, prikupljeno je 25.500kn koji su uručeni obitelji Panic.

Hvala svima koji su sudjelovali i doprinijeli našoj akciji. Svima nam ostaju nezaboravni trenutci i motivacija da idemo dalje!

Četvrti dan nakon Softbolina turnira mi još uvijek sređujemo dojmove koje ste svi vi ostavili na nas. Prisjećamo se vaših nasmiješenih lica punih podrške, vjere i ljubavi dok ste u blatu preko glave neumorno radili ispunjeni ivođeni energijom koja se može usporediti sa najvećom ljubavlju prema drugom ljudskom biću. Kako je dan odmicao, kiša padala sve više, blato postajalo sve veće i veće, a vi sve mokriji, zmazaniji i smrznutiji, tako ste svi postajali sve veseliji, uporniji i neumorniji, kao da vas je baš to loše vrijeme napunilo najvećom energijom,

HVALA VAM SVIMA!!....
Misao koja nam ovih dana često prolazi glavom i koju živimo sadržana je u aforizmu : “ Život je kao raj kada imaš anđele za prijatelje.”.

Zauvijek zahvalna obitelj Panić